Tko se kako kreće u živome svijetu
Razlikujemo pokretne organizme čije se cijelo tijelo kreće i sjedilačke koji su pričvršćeni za podlogu. U sjedilačkih organizama možemo uočiti kretanje (npr. okretanje listova biljke prema svijetlu, otvaranje ljušture školjkaša, kretanje biljaka koje se hrane kukcima i sl. SVaki organizam razvio je niz prilagodbi vezanih za kretanje ovisno o tome kakav je njegov okoliš. (Npr. vretenast oblik tijela specifičan je za mnoge organizme koji se kreću kroz vodu. Npr. Čovjeku za kretanje služe kosti i mišići. Poprečnoprugasti mišići važan su aktivni dio sustava za kretanje, no sami nisu dovoljni. Kako bi mišići pokrenuli organizam, potreban im je oslonac ili uporište. Kao uporište za stezanje mišića obično zamišljamo unutarnji potporanj i sličan našem kosturu, ali u životinja razlikujemo tri tipa kostura. Hidroskelet je stezanje mišića nestlačiva vodena otopina koja ispunjava tjelesne šupljine. Postoje vanjski kostur i unutarnji kostur.
Voda kao kostur (hidroskelet)
Tjelesnom tekućinom čiji je glavni sastojak voda ili vodom koja ulazi u tijelo iz okoliša, kao uporištem za kretanje koriste se moruzgve (žarnjaci), lignje (mekušci) i gujavice (kolutićavci). Voda koja se nalazi u tjelesnim šupljinama nestlačiva je i pruža otpor stezanju okolnih mišića zbog čega životinja mijenja oblik i pokreće tijelo. Žarnjaci dolaze u dvama životnim oblicima koji se razlikuju i načinom kretanja. Sjedilački oblik nazivamo polipom, a pokretnim meduzom. U oba oblika hidroskelet, koji čini okolna voda koja uđe u tijelo, omogućuje da stezanje mišića dođe do promjene oblika tijela te pokretanja lovki. Lovke su im važene za prehranu i zaštitu od grabežljivaca. Meduza se potiskivanjem vode iz tijela kreće u suprotnom smjeru od istiskivanja vode (kretanje na 'mlazni pogon'). Lignja pri pokretanju istiskuje vodu iz svoga tijela i kreće se, kao i meduza. Pritom se životinja kreće u suprotnom smjeru od smjera istisnute vode.
Kretanje meduze: https://youtu.be/6Tyw3CcDFAg
Prednosti i nedostatci vanjskog kostura
Školjkaši, rakovi i kukci kao potporištem za stezanje mišića koji sudjeluju u kretanju koriste čvrstim vanjskim kosturom. Kod školkaša glavni je sastojak vanjskog kostura kalcijev karbonat, u rakova hitin s kalcijevim karbonatom, a u kukaca samo hitin. Vanjski kostura kopnenih organizama, na primjer kukaca, dobra je prilagodba na kopneni način života jer štiti životinju od isušivanja. Oklop životinja može se usporedsiti s oklopom koji su nosili vitezovi. Iako pruža dobru zaštitu, zbog svoje težine ograničava pokretljivost. U kukaca je lagan i povezan elastičnim opnama što omogućava njihovu dobro pokretljivost. Većini životinja čvrst vanjski kostur ograničava rast (Npr. rakovima i kukcima) Zbog toga neke životinje imaju skokovit rast. Rastu samo u razdobljima kad odbacuju stari vanjski oklop i mijenjaju ga novim i većim. To nazivamo presvlačenjem. U početku je novi oklop mekan te su životinje u razdoblju presvlačenja slabije zaštićene.
Slabo pokretni nametnici
Nametnici su organizmi koji žive nametnički unutar probavnog sustava drugih organizama, a često i čovjeka. Uglavnom su slabo pokretni. Imaju dobro tazvijene organe koji se pričvršćuju uz stijenku probavila domaćina. Vanjska površina njihovih tijela nema ulogu u kretanju, već štiti od probavnih sokova u tijelu domaćina.
Različite prilagodbe unutarnjeg kostura za kretanje
Unutarnji kostur karakterističan je za kralježnike. Može se pronaći kod nekih beskralježnjaka. Npr. sjedilačkih spužva unutarnji je kostur u obliku iglica ili niti bjelančevina umetnutih među stanice. Unutarnji kostur spužvama pomaže u odražavanju stalnog oblika tijela na dnu mora i u dubinama gdje su izložene velikom tlaku vode. Bodljikaši također imaju unutarnji kostur. NJihov kostur se sastoji od vapnenastih pločica koji štite životinju i daju joj stalan oblik. Unutarnji kosur ne pruža jednaku zaštitu organizmu kao vanjki kostur. On štiti samo unutarnje organe. Ima manju masu u odnosu prema cijelom organizmu u usporedbi s vanjkim kosturom. Kod kralježnjaka je građen od kostanog tkiva čija je važna stalna aktivnost, što je životinja aktivnija i više opterećuje koštani sastav, to će kosti biti gušće i čvršće.
Kralježnjaci u pokretu
Kostur nekih riba građen je od mekše hrskavice, a u ostalih kralježnjaka grade ga čvrste i tvrde kosti. Iako su pojedini kralježnjavi oblikom tijela prilagođeni različitim načinima života, u njihovu kosturu, možemo uočiti prilagodbe kostiju glave, trupa i udova. Ribama uz dobro razvijene mišiće i kostur, za plivanje služe peraje. Imaju vretensat oblik tijela koji im olakšava kretanje kroz vodu. Za promjenu dubine na kojoj se kreću neke imaju organ plivaći mjehur. Kada ga ispune plinom, kreću se prema gore, a kada ga isprazne, zaranjaju u dubinu. Glatka površina tijela omogućuje i lakše kretanje kroz vodu.
Vodozemci su djelomično prilagođeni životu na kopnu. Za hodanje imaju noge koje su se razvile preinakom peraja riba i prilagodbom za kretanje na kopnu. Mišići su im dobro razvijeni. Kao prilagodbu za kretanje u vodi , u kojoj provode dio života, među prstima imaju plivaće kožice. Gmazovi su potpuno prilagođeni životu na kopnu. Imaju noge koje bočno podupiru tijelo. Kažemo da se kreću gmizanje jer im trbuh dodiruje tlo, a tijelo se specifično savija. Za takav način kretanja imaju izrazito razvijene trupne mišiće.
Građa tijela ptice može se povezati s njihovim specifičnim načinom kretanja, a to je letenje. Oblik njihova tijela koji im omogućuje da lete nazivamo aerodinamičnim oblikom. Njihove su kosti šuplje, a zračne vrećice povezane s plućima smanjuju njihovu masu i tako olakšavaju letenje. Za let su važni mišići, posebno veliki prsni mišići koji pokreću krila. Perje je važno za let, ali i za održavanje stalne topline tijela. Paperje stvara zračni omotač koji zadržava toplinu, a letna pera na krilima i repu važna su za letenje. Neke ptice žive i kreću se u vodi pa na nogama imaju i plivaće kožice.
